Teško je nakon samo nekoliko dana od ovakve jedne aktivnosti koja vam je obeležila dosadašnji rad u prosveti realistično sagledati sve detalje. Ipak, pokušaću.
Hvala vam što ste mojoj školi omogućili da bude deo projekta ’’Jednake šanse u obrazovanju’’ a posebno na ukazanom poverenju za ovaj put i boravak u Švajcarskoj. Mislim da smo moji učenici i ja potpuno opravdali svoje učešće u ovom projektu.
Ono što je na mene ostavilo najjači utisak jesu divni ljudi-domaćini koji u Švajcarskoj rade na projektima interkulturalne razmene i biću malo subjektivan, moji učenici. Što se tiče domaćina učinili su sve da naš boravak u dečjem selu bude, u najmanju ruku, prijatan. Što se mojih učenika tiče znao sam da su to deca spremna na svakojaku vrstu aktivnosti i kvalitetni pojedinci ali ono čime su me najprijatnije moguće iznenadili jeste njihov timski duh, duh saradnje i otvorenosti prema svima. Njihov rad biće moja buduća inspiracija za učestvovanje u sličnim projektima i aktivnostima. O meni i mom učešću voleo bih da više govore drugi. Mogu vam reći da sam vrlo srećan i ponosan.
Ako bismo zalazili u najsitnije detalje verovatno bi svi mi mogli da nađemo nešto što nam nije odgovaralo(tipa: kuće su drvene pa sve odzvanja,kafa im nije baš neka, u hrani nema dovoljno začina niti mesa…), ali to u mnogome zavisi od toga sa kakvim ciljem, očekivanjima i predubeđenjima smo krenuli na ovaj put. Želeo sam i činio sve da ovo bude najlepše iskustvo koje imam u radu sa decom van škole. Verovatno zato i ne mogu da nađem ozbiljniju zamerku,odnosno, nemam šta zameriti vama niti domaćinima.
Što se saradnje sa kolegama tiče uglavnom mogu izgovoriti i napisati hvalospeve. Ako ovu ekipu supervizora budete slali i dalje nećete imati nikakvih problema, posebno zato što nam je većini ovo prvi boravak u dečjem selu.
Što se prevoznika tiče u njihovom autobusu sam osećao da smo bezbedni,a to je najvažnije. Imam samo jednu sugestiju, a tiče se gratis ekskurzije. Nakon razgovora sa decom i ostalim supervizorima mislim da je delotvornije ovaj gratis ostaviti za put kroz Austriju u povratku. Konkretno mislim na kraći obilazak Salcburga. To ne znači da ekskurzijama nisam bio zadovoljan, naprotiv. Zarad mira između vozača i supervizora možda bi ubuduće pre puta trebalo definisati sve detalje, tipa kad se prave duže pauze i sl. Mada najiskrenije na ovaj put sam krenuo da mi bude lepo i bilo mi je, tako da mi ovi sitni detaljčići zaista nisu mnogo smetali.
Utisci učenika
Nikola Mihajlović-Leskovac:
Bilo je prelepo, okruzenje i drustvo koje je bilo sa nama se pokazalo iznad ocekivanog. Radionice koje smo radili sa Markom, Pascalom i Damjanom su bile kreativne, zanimljive, originalne i naucili smo mnogo toga od njih. Ekskurzije na kojima smo isli su takodje bile fantasticne, toliko toga smo videli i toliko toga smo obisli, i to su neke uspomene koje ce nam uvek ostati u secanju. Nas profesor Ivica kao i njihovi profesori su nam bili i otac i majka i brat i sestra, ali je nas profesor pobedio sve njih u tome. Nemam losih komentara ni necega sto bih zeleo da zaboravim.
Katarina Tošić-Leskovac:
Bilo je fenonenalno, hrana mi se dopala najvise. Sto se tice radionica i one su mi se dopale, najvise to sto sam upoznala ljude iz razlicitih zemalja i sto smo ostvarili nova prijateljstva. Radionice su takodje bile i jako poucne, mogli smo mnogo toga da naucimo, i naravno mi smo to iskoristili. Najvise od svega ce da mi nedostaje profesorovo budjenje i opustena atmosfera, ali mi je drago sto sam na radionicama naucila sebe da smirim i da kontrolisem svoje emocije, i ovo je iskustvo koje cu pamtiti celog zivota, rado cu ga se secati, a ljudi koje sam upoznala ce mi uvek ostati u srcu.